Marun (lat. Castanea sativa)

Marun je vrsta kestena, no veći, kvalitetniji i boljeg okusa od ostalih „rođaka“. Najpoznatije lovransko voće bilo je i jedan od glavnih izvoznih proizvoda.
Lovranski marun posebna je vrsta pitomog kestena koja raste na području Lovrana i okolice, a spada u sortu Marradi, jednu od najkvalitetnijih sorti na svijetu. Od „običnog“ kestena razlikuju se veličinom, svjetlijom ljuskom koja se lako odvaja i karakterističnim slatkim okusom. Šume ili točnije voćnjaci tog plemenitog pitomog kestena koji se uzgaja u zaselcima iznad Lovrana, prema legendi nastale su križanjem domaćih divljih kestena i sadnica koje su lovranski pomorci donijeli iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana.
Marun je važan dio povijesti Lovrana. Othranio je generacije stanovnika Lovranštine. Veliki privatni posjedi u zaleđu bili su posvećeni upravo marunu, koji je bio jedna od glavnih prehrambenih namirnica ovog kraja.

Šparuga (lat. Asparagus officinalis)

Divlja šparoga u izobilju raste u okolici Lovrana, a njezin poseban okus i kvalitetu daje joj aerosol, odnosno miješanje morskog i planinskog zraka. Ova ukusna šumska namirnica iznimno je zdrava i čest je sastojak lokalnih specijaliteta.
Šparoga ili, kako je domaće stanovništvo zove u dijalektu – šparuga, gastronomska je delikatesa poznata već više od tri tisuće godine. Njeno blagotvorno djelovanje na organizam poznavali su još stari Egipćani i Rimljani. Često ju se naziva i „carskim povrćem“. To je ime stekla u rimsko doba, kada su podanici proljetne dane provodili u šumama, berući šparoge za patricijske večere. Šparoge potječu s područja Mediterana, a u okolici Lovrana, u šumama na obroncima Učke, prisutne su u velikim količinama. To, naravno, ne znači da ih je lako naći!

Trešnja (lat. Prunus avium)

Kada bi ljeto imalo okus, bio bi to okus trešnje. Sočno i slatko voće bogate nutritivne vrijednosti bilo je jedan od glavnih izvoznih proizvoda Lovrana.
Trešnja je izvorno mediteransko voće, koje je na područje Lovrana vjerojatno stiglo iz Grčke još i prije početka naše ere, u vrijeme kada su ove slatke plodove otkrili i Rimljani, koji su na lovranskim obalama imali svoje ville rustice. Sočno voće najslađi je uvod u ljetne mjesece, jer u lipnju zelene lovranske krošnje bujaju od velikih, tamnocrvenih plodova.
Trešnja je stoljećima jedan od glavnih izvoznih aduta Lovrana. Brodovi iz mandraća često su otpravljali voće, a lovranske su trešnje – ili črešnje, bile poznate po svojoj kvaliteti, veličini i okusu.

Lovor (lat. Laurus nobilis)

Aromatična biljka dala je Lovranu ime i opojni miris. Od antičkih vremena slavljen kao simbol pobjede, lovor se danas koristi kao začin i lijek.
Lovor je zaslužan za ime Lovrana, biljke koja na ovom području raste u izobilju i daje specifičan miris lovranskom zraku. A prvo ime pod kojim je Lovran spomenut u povijesnim knjigama, još u sedmom stoljeću, jest – Lauriana. Za to su, lako moguće, odgovorni Rimljani koji su na ovim obalama gradili svoje rezidencije. Jer upravo u antičkim kulturama lovor je smatran svetim drvom. Grci su vjerovali kako je ova biljka posvećena bogu Apolonu. Dok su Rimljani preuzeli simboliku lovorova vijenca kao simbola pobjede i besmrtnosti.
Lovor je mediteranska biljka, čije se eterično ulje koristi u aromaterapiji i kozmetici, a kao začin dodaje se jelima od mesa i ribe, marinadama i kod pripremanja zimnice. Upotrebljava se i u liječenju bronhitisa, prehlade i gripe. Tako je ova aromatična biljka dodatno povezana sa simbolikom Lovrana, koji je među austrijskom i europskom elitom krajem 19. i početkom 20. stoljeća proslavljen kao izvrsno lječilište upravo za bolesti dišnih putova.