Naše namirnice i specijaliteti

Jedinstveni i prepoznatljivi lovranski okusi

Slatke i sočne trešnje, autohtoni kesteni – maruni, divlje šparoge, kvarnerski škamp posebna okusa i lovor što je gradu dao ime osnova su gastronomije Lovrana.
Svježe autohtone lokalne namirnice, koje se praktički iz ribarskih mreža, terasastih vrtova lovranskog zaleđa i sa zelenih pašnjaka Učke serviraju na stolove restorana i konoba, osnova su gastronomske ponude Lovrana i okolne rivijere, uvelike obilježene njenom pozicijom „između mora i šume“.

Marun (lat. Castanea sativa)

Marun je vrsta kestena, no veći, kvalitetniji i boljeg okusa od ostalih „rođaka“. Najpoznatije lovransko voće bilo je i jedan od glavnih izvoznih proizvoda.
Lovranski marun posebna je vrsta pitomog kestena koja raste na području Lovrana i okolice, a spada u sortu Marradi, jednu od najkvalitetnijih sorti na svijetu. Od „običnog“ kestena razlikuju se veličinom, svjetlijom ljuskom koja se lako odvaja i karakterističnim slatkim okusom. Šume ili točnije voćnjaci tog plemenitog pitomog kestena koji se uzgaja u zaselcima iznad Lovrana, prema legendi nastale su križanjem domaćih divljih kestena i sadnica koje su lovranski pomorci donijeli iz neke od zemalja Dalekog istoka, najvjerojatnije Japana.
Marun je važan dio povijesti Lovrana. Othranio je generacije stanovnika Lovranštine. Veliki privatni posjedi u zaleđu bili su posvećeni upravo marunu, koji je bio jedna od glavnih prehrambenih namirnica ovog kraja.

Marune se jelo na razne načine. Zbog njegove hranjivosti često ga se koristilo u obliku brašna za kruh, mljeveni pečeni maruni koristili su se kao nadomjestak za kavu. Od marunova meda pripremala se rakija – medica. A bili su i glavni izvozni proizvod Lovrana, poznat u Njemačkoj, Austriji, Italiji i drugim europskim zemljama.U čast marunu svakog listopada održava se gastro manifestacija Marunada. Uz zabavu, ples i glazbu mogu se kušati razne delicije od ovog autohtonog lovranskog voća.

Uz zabavu i glazbu te druženje, Marunada predstavlja gastronomsko okupljanje na kojem se mogu kušati pečeni maruni, slastice i razna druga jela od ovog slasnog ploda, rakije te čak i pivo od maruna! Ugledni britanski list The Guardian proglasio je Marunadu jednom od 10 najboljih europskih jesenskih gastro manifestacija.

Šparuga (lat. Asparagus officinalis)

Divlja šparoga u izobilju raste u okolici Lovrana, a njezin poseban okus i kvalitetu daje joj aerosol, odnosno miješanje morskog i planinskog zraka. Ova ukusna šumska namirnica iznimno je zdrava i čest je sastojak lokalnih specijaliteta.
Šparoga ili, kako je domaće stanovništvo zove u dijalektu – šparuga, gastronomska je delikatesa poznata već više od tri tisuće godine. Njeno blagotvorno djelovanje na organizam poznavali su još stari Egipćani i Rimljani. Često ju se naziva i „carskim povrćem“. To je ime stekla u rimsko doba, kada su podanici proljetne dane provodili u šumama, berući šparoge za patricijske večere. Šparoge potječu s područja Mediterana, a u okolici Lovrana, u šumama na obroncima Učke, prisutne su u velikim količinama. To, naravno, ne znači da ih je lako naći!

Iskusni tragači za šparogama pravi su majstori koji dobro poznaju teren i mjesta na kojima se krije ovo traženo šumsko blago.
Sezona šparoga traje uglavnom od kraja ožujka do početka svibnja. Stoga u travnju traje Festival šparuga, gastro manifestacija tijekom koje se u lovranskim restoranima i konobama pripremaju zanimljiva i ukusna jela od ove nježne proljetne poslastice. Najpopularnije jelo je fritaja, no šparoge se, osim s jajima, sjajno slažu s mesom, tjesteninama, rižom i drugim samoniklim biljem.

Trešnja (lat. Prunus avium)

Kada bi ljeto imalo okus, bio bi to okus trešnje. Sočno i slatko voće bogate nutritivne vrijednosti bilo je jedan od glavnih izvoznih proizvoda Lovrana.
Trešnja je izvorno mediteransko voće, koje je na područje Lovrana vjerojatno stiglo iz Grčke još i prije početka naše ere, u vrijeme kada su ove slatke plodove otkrili i Rimljani, koji su na lovranskim obalama imali svoje ville rustice. Sočno voće najslađi je uvod u ljetne mjesece, jer u lipnju zelene lovranske krošnje bujaju od velikih, tamnocrvenih plodova.
Trešnja je stoljećima jedan od glavnih izvoznih aduta Lovrana. Brodovi iz mandraća često su otpravljali voće, a lovranske su trešnje – ili črešnje, bile poznate po svojoj kvaliteti, veličini i okusu.

Postoji niz vrsta lovranskih trešnji, različitih veličina i okusa. Neke od njih su svijetli i slatki cvetići, tamne i meke duraže, manje i tvrde matešinke, nešto kiselije fruštejke te najveće i najpoznatije – brtošinke, za koju legenda kaže da je dobila ime po pomorcu Brtošiću, koji ju je navodno prije stotinu godina donio iz Južne Amerike.  Specifični mikroklimatski uvjeti Lovranštine pogodovali su brzu širenju te sorte pa je, uz marune i obiteljsko medarstvo, postala zaštitni znak kraja. Od trešanja se rade sjajne marmelade i kompoti, izvrsne slastice i štrudeli, no i kompleksna jela. Brojne se specijalitete s ovim izvrsnim i zdravim voćem može kušati tijekom gastro manifestacije Dani črešanj u lipnju.

Lovor (lat. Laurus nobilis)

Aromatična biljka dala je Lovranu ime i opojni miris. Od antičkih vremena slavljen kao simbol pobjede, lovor se danas koristi kao začin i lijek.
Lovor je zaslužan za ime Lovrana, biljke koja na ovom području raste u izobilju i daje specifičan miris lovranskom zraku. A prvo ime pod kojim je Lovran spomenut u povijesnim knjigama, još u sedmom stoljeću, jest – Lauriana. Za to su, lako moguće, odgovorni Rimljani koji su na ovim obalama gradili svoje rezidencije. Jer upravo u antičkim kulturama lovor je smatran svetim drvom. Grci su vjerovali kako je ova biljka posvećena bogu Apolonu. Dok su Rimljani preuzeli simboliku lovorova vijenca kao simbola pobjede i besmrtnosti.
Lovor je mediteranska biljka, čije se eterično ulje koristi u aromaterapiji i kozmetici, a kao začin dodaje se jelima od mesa i ribe, marinadama i kod pripremanja zimnice. Upotrebljava se i u liječenju bronhitisa, prehlade i gripe. Tako je ova aromatična biljka dodatno povezana sa simbolikom Lovrana, koji je među austrijskom i europskom elitom krajem 19. i početkom 20. stoljeća proslavljen kao izvrsno lječilište upravo za bolesti dišnih putova.

Kvarnerski škamp (lat. Nephrops norvegicus)

Aroma i tekstura kvarnerskog škampa neusporedive su s drugim vrstama. Zbog toga je upravo škamp najcjenjeniji među plodovima mora.
Kvarnerski škamp zauzima središnje mjesto među specifičnim namirnicama Lovrana i okolice. Ističe se posebnom veličinom i crvenkastom bojom, tankom ljuskom te mesom bogatog okusa. Karakteristična aroma i tekstura kvarnerskog škampa čini ga posebno cijenjenim među pravim gurmanima i ljubiteljima plodova mora. Kako obitavaju na manjim dubinama, love se vršama koje ne oštećuju njihovo osjetljivo tkivo te tako čuvaju puninu okusa.
Svježina je kod pripreme kvarnerskog škampa iznimno bitna, stoga se u tom „gastronomskom lancu“ od vrše lokalnih ribara preko kuhinja vrhunskih restorana do tanjura zadovoljnih gostiju ne gubi niti trenutak.
Ova svestrana namirnica kao predjelo poslužuje se sirova, marinirana uz nekoliko kapi maslinova ulja i limunova soka ili na žaru. Izvrsno odgovara kao dominantni okus u rižotu i drugim toplim predjelima, no najpoznatiji i najcjenjeniji način priprave je „na buzaru“, koja naglašava ne samo okus, već i miris kvarnerskog škampa.

© 2021 | Turistička zajednica Općine Lovran.