Lauriana znači – lovor. Mirisni začin daje lovranskom zraku posebnu atmosferu, koju su primijetili i brojni povjesničari, putopisci i kartografi što su tijekom povijesti svoje tekstove posvetili ovom gradiću. Ne čudi, stoga, što je upravo lovor bio inspiracija za njegovo ime.

Kao Lauriana, utvrđena luka na sjevernoj obali Jadranskog mora prvi je puta zabilježena u 7. stoljeću u djelu Cosmographia Anonima Ravenjanina. No, grad je postojao i prije tog zapisa. Prvi su ovu obalu baštinili pripadnici ilirskog plemena Liburna. Stoljećima prije naše ere ribarili su među kvarnerskim valovima i obrađivali vinograde i maslinike „pod sjenom“ Učke.

U 1. stoljeću prije Krista čitavim krajem zavladali su Rimljani. Ljepote lovranskog krajolika privlačile su bogate patricije koji su ovdje gradili – ljetnikovce. Jedna od tih rezidencija zvanih “villae rusticae” pripadala je i Marku Vipsaniju Agripi, vojskovođi i jednom od najznamenitijih ljudi, slavnog rimskog vladara Augusta Oktavijana.

Među rimskim vilama niče i ribarsko naselje, a uskoro i utvrđena luka. Lovran je brzo rastao i napredovao. Stoga je arapski geograf Al Idrisi u 12. stoljeću mogao zapisati da je to „velik i napredan grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju“.

Burna povijest Lovrana zaslužna je za njegov izgled. Mediteranski gradić opasao se obrambenim zidom i trima vratima što su noću bila čvrsto zatvorena. No, s vremenom se Lovran sve više otvara. Posljedica je to tehnoloških promjena. Parobrod je donio propast lovranskoj brodograđevnoj i pomorskoj tradiciji, temeljenoj na brzim jedrenjacima što su prevozili voće, maslinovo ulje i vino uzgojeno na terasasto položenim vrtovima, do Senja, Rijeke, Pule i Trsta, pa i daljih krajeva.

Vrhunac svog pomorskog i trgovačkog statusa Lovran je dosegao početkom 19. stoljeća. No, situacija se tada naglo promijenila. Parobrod je „pretekao“ jedrenjake u utrci na morskim valovima, a Lovran se „vratio“ svojoj prvoj ulozi – prekrasnog mjesta uz more koje ne zaboravlja nitko tko ga posjeti.

Sve što je privlačilo rimske patricije na prijelazu iz stare u novu eru, naglašeno s gotovo dvije tisuće godina povijesti pune zanimljivih priča, Lovran je istaknulo kao jednu od najzanimljivijih destinacija prilikom turističkog buđenja rivijere.

Početkom 20. stoljeća i dalje traje ekspanzija turizma i intenzivna graditeljska aktivnost.
Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u Matuljima. Uređuje se obalno šetalište – Lungomare i 1911. godine Lovran se spaja s Opatijom.
Lovran dobiva kino, ljekarnu, banku, te se otvara i nekoliko doktorskih ordinacija.

Oduševljeni ovdašnjom klimom i ljepotama Lovrana ovdje navraćaju i borave brojni evropski uglednici: gradonačelnik Beča Karl Lueger, poljski umjetnik Stanislaw Witkiewicz,  mađarski slikar Árpád Feszty i mnogi drugi.

Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije te nastupa razdoblje stagnacije.  Nakon drugog svjetskog rata Lovran potpada pod Jugoslaviju i postupno se oporavlja. Obnavljaju se i restauriraju hoteli, vile i pansioni, grade se novi hotelski kapaciteti.