Adresa
HR-51415 Lovran, Trg slobode 1
PRIČA O DUGOJ I BOGATOJ PROŠLOSTI
STOLJEĆA PUNA UZBUĐENJA
Lauriana znači – lovor. Mirisni začin daje lovranskom zraku posebnu atmosferu, koju su primijetili i brojni povjesničari, putopisci i kartografi što su tijekom povijesti svoje tekstove posvetili ovom gradiću. Ne čudi, stoga, što je upravo lovor bio inspiracija za njegovo ime.
Kao Lauriana, utvrđena luka na sjevernoj obali Jadranskog mora prvi je puta zabilježena u 7. stoljeću u djelu Cosmographia Anonima Ravenjanina. No, grad je postojao i prije tog zapisa. Prvi su ovu obalu baštinili pripadnici ilirskog plemena Liburna. Stoljećima prije naše ere ribarili su među kvarnerskim valovima i obrađivali vinograde i maslinike „pod sjenom“ Učke.
U 1. stoljeću prije Krista čitavim krajem zavladali su Rimljani. Ljepote lovranskog krajolika privlačile su bogate patricije koji su ovdje gradili – ljetnikovce. Jedna od tih rezidencija zvanih “villae rusticae” pripadala je i Marku Vipsaniju Agripi, vojskovođi i jednom od najznamenitijih ljudi, slavnog rimskog vladara Augusta Oktavijana.
Među rimskim vilama niče i ribarsko naselje, a uskoro i utvrđena luka. Lovran je brzo rastao i napredovao. Stoga je arapski geograf Al Idrisi u 12. stoljeću mogao zapisati da je to „velik i napredan grad koji ima stalno spremne lađe i zaposlenu brodogradnju“.
Nakon Rima i Bizanta, bio je Lovran dijelom i velikog franačkog carstva Karla Velikog. Toj povijesnoj epizodi ime duguje brdo Knezgrad, u okolici Lovrana. Na njemu su Hrvati u velikoj bitci 799. godine potukli Franke. Tadašnju smrt franačkog vojskovođe Erika opjevao je akvilejski patrijarh Paulin u epu u kojem se spominje i Mons Laurentus ili Lovransko brdo.
Nije to jedina scena iz povijesnih knjiga koju je doživio Lovran. Tijekom burne povijesti bio je pod vlašću hrvatskih knezova (Dux Liburnae), austrijskih Habsburgovaca, pa i Napoleona. U njegovom su se akvatoriju vodile velike pomorske bitke, a vjekovni sukob uskoka i Mletaka rezultirao je i požarom u kojem su uništena skladišta što su skrivala plijen senjskih „gusara“.
Lovran je u srednjem vijeku tipičan mediteranski grad s uskim popločenim ulicama, sljubljenim kućama dvokatnicama, skalinama i malim primorskim prozorima – poneštrama. Trg svetog Jurja (Sveti Juraj je gradski svetac i zaštitnik Lovrana) je glavni gradski trg i centar javnog života. Na njemu je župna crkva, gradska kula sa stalnom vojnom posadom, a tu stoluje i gradska vlast.
“SMRT” JEDRENJAKA OŽIVLJAVA TURIZAM
Burna povijest Lovrana zaslužna je za njegov izgled. Mediteranski gradić opasao se obrambenim zidom i trima vratima što su noću bila čvrsto zatvorena. No, s vremenom se Lovran sve više otvara. Posljedica je to tehnoloških promjena. Parobrod je donio propast lovranskoj brodograđevnoj i pomorskoj tradiciji, temeljenoj na brzim jedrenjacima što su prevozili voće, maslinovo ulje i vino uzgojeno na terasasto položenim vrtovima, do Senja, Rijeke, Pule i Trsta, pa i daljih krajeva.
Vrhunac svog pomorskog i trgovačkog statusa Lovran je dosegao početkom 19. stoljeća. No, situacija se tada naglo promijenila. Parobrod je „pretekao“ jedrenjake u utrci na morskim valovima, a Lovran se „vratio“ svojoj prvoj ulozi – prekrasnog mjesta uz more koje ne zaboravlja nitko tko ga posjeti.
Sve što je privlačilo rimske patricije na prijelazu iz stare u novu eru, naglašeno s gotovo dvije tisuće godina povijesti pune zanimljivih priča, Lovran je istaknulo kao jednu od najzanimljivijih destinacija prilikom turističkog buđenja rivijere.
Grad tada izlazi izvan povijesnih zidina. Njegovu novu vizuru stvaraju slavni arhitekti kao što su Carl Seidl, Attilio Maguolo, Andrea Rubinich koji projektiraju neka od remek djela koja i danas određuju jedinstvenu arhitektonsku ljepotu Lovrana. Uz morsku obalu grade se vile, pansioni, hoteli i zdravstveni sanatoriji okruženi njegovanim vrtovima u kojima se uz autohtoni lovor, sade čempresi, pinije, magnolije, palme i obilje cvijeća. Umjesto trgovaca, pomoraca, uskoka i ratnika, uskim mediteranskim ulicama Lovrana, ali i novoizgrađenim raskošnim parkovima, šeću okrunjene glave Austro-ugarske monarhije.
Stoljeće ubrzanog razvoja Lovran zaključuje kao turističko središte. Grad postaje omiljeno zimovalište, mondeno kupalište i poznato lječilište Austro-ugarske aristokracije, umjetničke, novčarske i političke elite. Četiri hotela, dvadesetak pansiona i četiri zdravstvena sanatorija te dva velika uređena javna kupališta – Peharovo i Kvarner – simboli su velike promjene koja se dogodila u manje od stotinu godina.
LJEČILIŠNA DESTINACIJA POSTAJE TURISTIČKA MEKA
Početkom 20. stoljeća i dalje traje ekspanzija turizma i intenzivna graditeljska aktivnost.
Uz parobrodarske linije koje Lovran vežu s Opatijom, Rijekom, Pulom i Trstom, 1908. dobiva i električni tramvaj koji ga spaja s Opatijom i željezničkom stanicom u Matuljima. Uređuje se obalno šetalište – Lungomare i 1911. godine Lovran se spaja s Opatijom.
Lovran dobiva kino, ljekarnu, banku, te se otvara i nekoliko doktorskih ordinacija.
Oduševljeni ovdašnjom klimom i ljepotama Lovrana ovdje navraćaju i borave brojni evropski uglednici: gradonačelnik Beča Karl Lueger, poljski umjetnik Stanislaw Witkiewicz, mađarski slikar Árpád Feszty i mnogi drugi.
Završetkom Prvog svjetskog rata i propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. Lovran dolazi pod vlast Kraljevine Italije te nastupa razdoblje stagnacije. Nakon drugog svjetskog rata Lovran potpada pod Jugoslaviju i postupno se oporavlja. Obnavljaju se i restauriraju hoteli, vile i pansioni, grade se novi hotelski kapaciteti.
Otvaraju se restorani, gostionice, a ubrzano raste i ponuda iznajmljivača soba i apartmana u privatnim kućama. Široka i raznovrsna ponuda dovela je do promjena, turizam postaje ljetni i kupališni i sve više masovniji. Ni gosti više nisu iz uskog elitnog kruga, već su iz raznovrsnih društvenih slojeva i dobi što sve skupa daje novu živost Lovranu.
Posljednje desetljeće 2. milenija Lovran je proveo u novom državnom uređenju, a od 1993. godine ponovo postaje zasebna općina s nešto manje od 4.000 stanovnika.
Pet naselja razvija različite segmente turističke ponude. Lovran je poznat po svojoj povijesnoj jezgri, brojnim hotelima i vilama secesijske arhitekture te javnim kupalištima s tradicijom što datira u rane dane turističkog razvoja. Medveja je prepoznata kao jedna od najljepših plaža ovog kraja, uz koju je izgrađen suvremen autokamp. U zaleđu, Lovranska Draga, Liganj i Tuliševica primjeri su uspješne ruralne turističke ponude temeljene na autohtonim namirnicama, lokalnoj kulturi i nasljeđu koje se zadržalo kroz brojna stoljeća.
Lovran se u 21. stoljeću nastavlja izgrađivati kao suvremena destinacija čiji razvoj počiva na ideji održivog turizma. Svoju bogatu povijest, jedinstvenu poziciju iznimnih klimatskih obilježja, prekrasnu prirodu i plaže obrubljene kristalno čistim morem, kulturnu baštinu, kao i gastronomiju temeljenu na autohtonim namirnicama i suvremenim kulinarskim trendovima predstavlja brojnim posjetiteljima na nove i inovativne načine.
Sve što je „doživio“ u dvije tisuće godina, Lovran dijeli sa svakim tko prođe uskim popločanim ulicama stisnutima pod krovovima kuća mediteranskog stila i kroz gradska vrata spusti se do luke, mjesta pomorskih sukoba, ali i spona s dalekim destinacijama. Svakim tko istraži parkove među vilama prepoznatljivih arhitektonskih potpisa, isproba slastice u gradskim kavanama i bogatu gastronomsku ponudu vrhunskih restorana. Svakim tko zaroni u modre valove i uspne se planinarskim stazama do vrha Učke, zastajući u šumama maruna čije će plodove kušati na Marunadi, tradicionalnoj fešti uvrštenoj među najbolje europske gastro manifestacije.
Svakome spremnome na nova iskustva i doživljaje, Lovran će rado otkriti svoju bogatu prošlost i uzbudljivu sadašnjost.