Lovran već tisućama godina privlači putnike, osvajajući ih svojim prirodnim ljepotama i zadržavajući ih na svojoj obali. Najstarije naselje na Opatijskoj rivijeri svoje temelje ima još u 1. stoljeću prije Krista. Tada je, prema predaji, ovo mjesto za svoju rezidenciju odabrao rimski patricij, državnik, vojskovođa i kartograf Marko Vipsanije Agripa.
Prvi spomen imena mjesta iz 7. stoljeća, Lauriana, otkriva da je nazvano prema aromatičnom lovoru, koji i danas lovransku svakodnevicu ispunjava jedinstvenim mirisom. Srednjovjekovni grad izrastao je iznad mandraća, luke koja je Lovran povezivala s bliskim i dalekim destinacijama. Luka je, neizbježno, privlačila i pustolove. A pustolovi su pronosili glas o prekrasnom i važnom gradu smještenom na mjestu gdje Učka uranja u Jadransko more.
Renomirani arapski kartograf Al Idrisi biranim je riječima u 12. stoljeću opisao lovranske brodograditelje i moreplovce. A slavni putopisac Johann Valvasor petsto godina kasnije nahvalio je autohtone plodove. Uz lovor po kojem je mjesto dobilo ime, dojmili su ga se veliki i slatki kesteni – maruni te sočne lovranske trešnje. Dvije voćke kakve se ne može kušati nigdje drugdje u svijetu još su uvijek osnova lokalne gastronomije.
Ono što je stoljećima privlačilo putnike iz svih dijelova Europe i danas osvaja posjetitelje ovog gradića. Mandrać u srcu mjesta, kula i Stari grad pun povijesnih priča i legendi. Sjajna gastronomska ponuda temeljena na izvornim namirnicama. Jedinstvena klima koja spaja svježi planinski zrak i morski aerosol. I prekrasna priroda koja osvaja već na prvi pogled…