Marunada – fešta u čast najboljih svjetskih maruna

Uz lovor koji mu je dao ime, marun je plod koji je najviše obilježio povijest i sadašnjost Lovrana. Ova vrsta kestena priznata je kao jedna od najkvalitetnijih na svijetu. Specifična je po svojoj veličini i okusu, koji duguje činjenici da iznimno dobro uspjeva u gustim šumama na obroncima Učke, na razmeđi planinske i morske klime.
Lovranski marun stekao je slavu diljem Europe. Izvozio se u 19. stoljeću u Italiju, Austriju, Njemačku i druge zemlje. Kao cijenjenu deliciju, pri dolasku u Lovran rado su ga kušali imućni gosti. U čast tom plodu koji je postao i svojevrsni simbol grada, Lovranci su mu posvetili manifestaciju Marunada koja se održava u listopadu.
Uz zabavu i glazbu te druženje, Marunada predstavlja gastronomsko okupljanje na kojem se mogu kušati pečeni maruni, slastice i razna druga jela od ovog slasnog ploda, rakije te čak i pivo od maruna! Ugledni britanski list The Guardian proglasio je Marunadu jednom od 10 najboljih europskih jesenskih gastro manifestacija.

Festival šparuga – senzacionalna jela od šumske delicije

Divlje šparoge spadaju među najcjenjenije šumske plodove. Svakog proljeća, brojni se Lovranci u gustim šumama „probijaju“ kroz šipražje kako bi pod bodljikavim grmovima pronašli ove delicije specifičnog okusa. Na obroncima Učke one rastu u izobilju. Poseban okus zahvaljuju utjecaju aerosola, odnosno miješanju morskog i planinskog zraka. Pozitivne utjecaje šparoge na zdravlje poznavali su još i Egipćani, Grci i Rimljani.
Festival šparuga održava se u travnju, kada počinje njihova sezona. Otvara ju velika fešta na Trgu slobode, uz glazbu, ples i zabavu, ali i prigodnu gastronomsku ponudu. Poseban specijalitet je „vela fritaja“ sa šparugama, s više od tisuću jaja i nekoliko desetaka kilograma šparuga, koju tim kuhara spravlja u ogromnoj tavi promjera 2 metra.
Fritaja je najpopularnije jelo od šparuga, no s ovom se šumskom namirnicom mogu spraviti i senzacionalni slani i slatki specijaliteti. Probrana jela tijekom trajanja festivala mogu se kušati u lovranskim konobama i restoranima.

Dani črešanj va Lovrane – slatki uvod u ljeto

Trešnja ili, po lokalnom dijalektu, črešnja, tamnocrvenim plodovima u ljeto oboji vrtove Lovrana, a svoj put nađe i do raznih gastronomskih specijaliteta.
Opjevane lovranske črešnje sočnije su i slađe od većine ostalih primjeraka ovog voća. Lokalna mikroklima omogućila je razvoj nekoliko različitih domaćih sorti, a najpoznatija među njima je Brtošinka, slična je svjetski poznatoj sorti Lambert. Uz marun, tijekom povijesti trešnja je bila jedan od glavnih izvoznih proizvoda Lovrana, cijenjena zbog svojeg okusa i kvalitete. Stoga je imala značajan utjecaj na lovransku kulturu, gospodarstvo, ali i gastronomiju.
Svi ljubitelji trešanja pozvani su da početkom lipnja posjete Lovran, te na Danima črešanj pronađu odgovor na pitanje što je to posebno u njihovom okusu uživajući u kolačima i slasticama, ali i drugim jelima spravljena od ovog sočnog, slatkog voća.

Puhački orkestar Lovran – Europa ujedinjena virtuoznom svirkom

Udjelom vrhunskih glazbenika u stanovništvu, Lovran uvelike nadmašuje ne samo hrvatske, već i europske gradove. Zasluge za to ima Puhački orkestar Lovran. Lovranska limena glazba osnovana je 1912. godine i od tada sjajnim izvedbama svaku lokalnu manifestaciju pretvara u „glazbeni doživljaj“. Tijekom više od stoljeća postojanja, Puhački orkestar Lovran obrazovao je generacije glazbenih virtuoza i prometnuo se u jednu od vodećih hrvatskih muzičkih senzacija koja je surađivala s brojnim zvijezdama.  Orkestar organizira i trodnevni festival „Naš svijet je glazba“. Prvog vikenda u svibnju ugošćuju istaknute orkestre iz regije Alpe-Adria koji glazbom predstavljaju sebe, ali i regiju i državu iz koje dolaze. Tako se na koncertima isprepliću temperamentnost čardaša i muzikalnost opernih arija, poletnost polki i grandioznost valcera. Vrhunac festivala je zajednički mimohod glavnom lovranskom ulicom, u kojem se dvjestotinjak glazbenika ujedinjuje u jedan veliki, usklađeni, međunarodni orkestar.

Lovranski guc i regata tradicijskih barki – maritimna baština

Lovranski guc izdanak je duge brodograđevne tradicije ovog gradića. Mjesto otvoreno prema moru, koje mu je zbog vještih pomoraca bilo glavna prometna veza sa svijetom, a zbog iskusnih ribara i važan izvor hrane za stanovništvo, stoljećima je njegovalo inovativni pristup osmišljavanju brodica. No, vrhunac te stoljetne tradicije bila je barka koju je, po uzoru na korčulansku gajetu, pedesetih godina prošlog stoljeća izradio lokalni majstor Nino Gašparinić. Nazvana je – lovranski guc. Stabilna, brza i jednostavna barka, izrađena od kvalitetnog i egzotičnog drva poput mahagonija i tikovine, bila je idealna ne samo za ribarstvo, već i za sve popularniju djelatnost u gradiću koji posjećuju desetine tisuća turista: prijevoz gostiju i izlete rivijerom.
U čast majstoru i brodici u lipnju se održava regata tradicijskih barki „Nino Gašparinić“ koja okuplja isključivo povijesne, drvene brodice. Za vrijeme regate, u mandraću traju radionice brodograditeljskih, ribarskih i mornarskih vještina.

Lovranski vodonoše – dostavljači životno važnih kapi

Lovran je, kao i čitava rivijera, relativno rano imao uređen vodoopskrbni sustav. U vrijeme snažnog razvoja turizma, krajem 19. stoljeća, tekuća voda bila je nužnost. Iz prvog izvora ovog kraja pitka voda potekla je 1884. godine, a desetak godina kasnije i Lovran je dobio prve priključke na vodovodnu mrežu. Međutim, oni su bili rezervirani samo za najimućnije – vlasnike hotela, obiteljskih ljetnikovaca, patricijskih kuća… Ostali stanovnici oslanjali su se na šterne, spremnike kišnice u dvorištima kuća ili na rad dvoje lovranskih vodonoša koji su na svojim leđima prenosili životno važne kapi.
Svjedočanstva pamte dvoje poznatih vodonoša. Andre Lazarić – Bak, čiji nadimak znači jak kao bik, nekoliko puta dnevno vodu s bunara na Tuliševici pomoću drvene posude ili brente raznosio je po lovranskom Starom gradu. Područje je dijelio s Tonkom Martinčić zvanom Lulu, koja je živjela u starogradskoj jezgri i bila odgovorna za dovođenje vode u pojedinim ulicama svog susjedstva.
Ploča vodonošama postavljena je kraj špine na Trgu slobode.